Postani AI stručnjak u 2026. godini uz ovaj plan učenja
Prestanite kupovati ‘AI za početnike’ kurseve od 10 dolara. To je marketinška prevara koja će vam ispariti iz glave čim se pojavi novi model. Ako želite vještinu koja zapravo preživljava tržišne promjene u 2026. godini, morate prestati čitati o vještačkoj inteligenciji i početi je šarafiti u svom terminalu. Vi trebate znati kako sistem diše pod haubom, a ne samo kako mu poslati lijep upit. Ovaj vodič nije spisak želja; ovo je radni nalog za vašu karijeru.
Zašto je ‘Prompt Engineering’ mrtav zanat
Direktno uputstvo: Zaboravite na magične riječi i ‘hakove’ za pisanje upita. Do 2026. godine, modeli su postali dovoljno pametni da ignorišu vaše pokušaje manipulacije. Prava moć leži u razumijevanju arhitekture. Dok drugi pokušavaju nagovoriti ChatGPT da im napiše pjesmu, vi ćete graditi sisteme koji povezuju baze podataka sa LLM-ovima putem RAG (Retrieval-Augmented Generation) arhitekture. To je razlika između vozača i automehaničara. Vi želite biti mehaničar. Osjetit ćete miris spaljenog koda kada vam prvi put pukne API konekcija zbog prevelikog ‘latency-ja’, ali to je jedini način da naučite. Bez muke nema nauke. Istina boli.
Alatnica za 2026: Šta vam zapravo treba u garaži
Vaš radni sto mora biti spreman. Ne treba vam najskuplji Mac, ali vam treba pristup Linux okruženju i barem jedna NVIDIA kartica ako planirate lokalno pokretanje manjih modela. U 2026. godini, Python je i dalje osnovni ključ, ali Rust postaje sve važniji za optimizaciju performansi. Ne kupujte nove alate dok ne iscrpite besplatne resurse. Iskopajte stare tutorijale za PyTorch i shvatite kako se tenzori množe. To je prljav posao, pun matematičkih grešaka koje će vas izluđivati satima, ali kada jednom shvatite gradijentni pad, niko vam više ne može prodati maglu.

Da li mi stvarno treba matematika za AI?
Da. Kratko i jasno. Ako ne razumijete vjerovatnoću i linearnu algebru, vi ste samo korisnik tuđeg alata. Ne morate biti doktor nauka, ali morate znati šta se dešava kada model ‘halucinira’. To nije magija, to je statistička anomalija u predviđanju sljedećeg tokena.
Anatomija jednog kvara: Zašto vaš model ne radi
Opisat ću vam katastrofu. Recimo da gradite bot za pravnu kancelariju koristeći obični GPT-4o. Bez RAG-a, vaš model će samouvjereno izmisliti zakon koji ne postoji. To se zove ‘hallucination spike’. Ako ne postavite ‘temperature’ parametar na nulu, vaš klijent će završiti na sudu zbog vašeg koda. Problem je u tome što ljudi misle da je AI baza znanja. Nije. To je procesor teksta. Ako mu ne date ‘sidro’ u vidu vaših dokumenata (PDF-ovi, baze), on će odlutati. To je kao da pokušavate zakucati ekser bananom. Neće ići. Nikada.
UPOZORENJE: Nikada ne šaljite osjetljive podatke klijenata direktno u javne API-je bez anonimizacije. Curenje podataka u 2026. godini nije samo sramota, to je bankrot. Koristite lokalne modele poput Llama 4 ili sličnih za povjerljive operacije. Jedan pogrešan ‘push’ na GitHub i vaša karijera je gotova.
Fine-Tuning vs. RAG: Gdje uložiti trud?
Evo nauke: Fine-tuning je kao da učite psa novim trikovima, dok je RAG kao da psu date enciklopediju u ruke. Za 90% poslovnih primjena, RAG je pobjednik jer je jeftiniji i lakši za ažuriranje. Fine-tuning koristite samo kada vam treba specifičan ton glasa ili ultra-specifična terminologija koja ne postoji u standardnim modelima. Ja sam proveo 15 sati pokušavajući fine-tunovati model za lokalni dijalekt, samo da bih shvatio da je dobro napisan sistem pretrage dokumenata radio posao 10 puta brže. Nemojte ponavljati moju grešku. Cijenite svoje vrijeme.
Kako se rangirati na AI pretraživačima?
Odgovor je u AEO (Answer Engine Optimization). Zaboravite na stare SEO trikove. Modelima trebaju strukturirani podaci, JSON-LD i direktni odgovori na kompleksna pitanja. Ako vaša dokumentacija nije čitljiva botu, vi ne postojite.
Završni rad: Vaš portfolio koji ne skuplja prašinu
U 2026. godini niko ne gleda sertifikate. Pokažite mi GitHub repo. Pokažite mi deploy-ovanu aplikaciju koja rješava stvarni problem, poput automatizacije unosa podataka za lokalnu pekaru ili sistema za predviđanje zaliha. To mora biti robusno. Ako se sruši pri prvom nepredviđenom unosu, niste stručnjak. Vi ste amater. Slather-ujte kod komentarima, objasnite svaku odluku i budite spremni da branite svoju arhitekturu pred komisijom. AI stručnjak nije onaj koji zna koristiti alat, već onaj koji zna zašto alat nekada ne radi i kako ga popraviti dok sve gori. Budite taj čovjek.

Ovaj članak zaista pomjera granice razmišljanja o AI-ju i njegovoj primjeni u realnim uslovima. Slažem se da je nužno da stručnjaci poznavanjem arhitekture i njenih slojeva preuzmu vodeću ulogu, a ne i dalje bujanje ‘prompt engineeringa’ kao osnovnog znanja. Iskreno, već imam slična iskustva s RAG arhitekturama u praksi, gdje sam uočila značajnu razliku u performansama i sigurnosti podataka. Ono što me zanima je, kako vi preporučujete da se što efikasnije nauči balansiranje između fine-tuninga i RAG u svakom projektu – je li to isključivo iskustvo ili postoje neki konkretni kriteriji? Naš tim trenutno razmatra prioritete pa bih voljela čuti vaše mišljenje o tome.
Ovaj tekst je zaista osvježavajući u odnosu na često površno shvatanje AI alata. Slažem se da je razumijevanje arhitekture ključno za pravi napredak, a ne samo znati kako poslati dobar prompt. U praksi sam primijetio da se baš ta dubinska kompetencija najviše isplati, posebno kada je potrebno rješavati probleme sa halucinacijama ili optimizovati performanse. Ono što mi je izazov je kako odrediti pravi balans između fine-tuninga i RAG, posebno u projektima gdje se brzo mijenjaju zahtjevi. Činjenica da je fine-tuning često skup i dugotrajan, dok je RAG puno fleksibilniji, čini se da je prvi izbor samo u specifičnim slučajevima. Zanimalo bi me, da li postoji neki rutinski test ili kriteriji za odabir te strategije u zavisnosti od prirode podataka i ciljeva projekta? Hvala unaprijed na bilo kakvim uvidima ili iskustvima koja možete podijeliti.
Potpuno se slažem s ovom tvrdnjom da je razumijevanje arhitekture ključno za AI, posebno u vremenu kada modeli postaju sve pametniji i otporniji na pokušaje manipulacije promptovima. Često sam se našla u situacijama gdje je upravo dubinsko poznavanje strukture modela i njegovih komponenti odlučilo o uspjehu projekta, a ne samo ići na brzinu s finim promptovima. To mi je dalo veće samopouzdanje u rješavanju problema halucinacija i optimizaciji rezultata. Zanimljivo mi je, da li imate preporuke za izvore ili konkretne tehnike kojima bi se mogao efikasnije usavršiti balans između fine-tuninga i RAG pristupa? U praksi sam primijetila da je područje odabrano prema tipu podataka i specifičnim zahtjevima projekta, pa bi bilo od koristi razumjeti kada je koji pristup primjereniji. Koje su vaše najvažnije lekcije u tom segmentu?