Napravi Make.com automatizaciju za email bez kodiranja

Prosječan radnik potroši 15 sati mjesečno samo na sortiranje emailova. To je skoro dva radna dana bačena u smeće svake godine. Ako tvoja satnica vrijedi 20 KM, bacaš 300 KM mjesečno jer ne znaš kako upregnuti jedan običan API ključ i par modula. Ovaj vodič ti štedi te pare, pod uslovom da znaš kliknuti mišem i ne plašiš se bazične logike. Nema teorije, samo čista praksa. Ti si gospodar svoje digitalne garaže.

Alatnica: Šta ti zapravo treba osim tastature i jake kafe

Ne počinji raditi bez plana. Za ovaj projekt ti ne treba programerska diploma, ali ti treba par ‘sirovina’. Prvo, Make.com nalog (besplatni paket je sasvim dovoljan za početak). Drugo, Gmail ili Outlook nalog koji želiš ukrotiti. Treće, Google Sheets tabela gdje ćeš ‘istovariti’ podatke. Osjećaj pod prstima mora biti kao kad slažeš LEGO kocke – sve mora kliknuti na svoje mjesto. Ako si ikada pokušao automatizovati unos podataka, znaš da je priprema pola posla. Prljave ruke ovdje znače zbrkanu logiku u glavi, zato prvo očisti desktop.

Zašto je Make.com bolji od Zapiera?

Zapier je za one koji imaju višak para i manjak strpljenja. Make.com (nekadašnji Integromat) je alat za pravog majstora. On ti daje vizuelnu mapu, kao da gledaš u nacrt elektro-instalacija u kući. Vidiš tačno gdje podaci teku, a gdje pucaju. Nije to samo ‘klik-klik’ i gotovo; ovdje gradiš sisteme. Zapier je kao gotova polica iz Ikee, a Make.com je sirova hrastovina koju sam režeš i spajaš. Teže je? Možda prvih deset minuta. Isplativije? Apsolutno. Više kontrole znači manje frustracije kad nešto zapne u tri ujutro.

Nacrt projekta: Od ‘Stigao Mail’ do ‘Završen Posao’

Svaka dobra automatizacija počinje ‘okidačem’ (trigger). To je onaj trenutak kad se senzor upali. U našem slučaju, senzor je novi email koji sadrži ključnu riječ ‘Račun’ ili ‘Narudžba’. Ako to propustiš, cijela mašina stoji. Zamisli to kao ventil na cijevi. Kad se otvori, podaci jure kroz sistem. Ali pazi, ako ne staviš filter, poplavit ćeš tabelu smećem.

Operacija na otvorenom srcu: Povezivanje Gmaila i Google Sheetsa

Prvi modul koji ‘zakačiš’ na tablu je Gmail. Traži opciju ‘Watch Emails’. Nemoj stavljati da provjerava svaku sekundu – spržit ćeš besplatne operacije brže nego što osigurač izbije. Postavi filter na ‘Subject’. Sljedeći korak je spajanje na Google Sheets. Tu nastaje prava magija. Moraš ‘mapirati’ polja. To je kao da guraš tiplu u rupu; mora biti tačna mjera. Ime pošiljaoca ide u kolonu A, tekst maila u kolonu B, datum u kolonu C. Ako fulaš, podaci će ti izgledati kao da ih je bager istovario. Ako zapneš, pogledaj kako se povezuje ChatGPT i Sheets, princip je isti. Samo mirna ruka i precizan klik.

WARNING: Nikada ne dijeli svoj API Key ili OAuth kredencijale javno. Ako ti neko ‘iščupa’ taj ključ, ima pristup tvojim privatnim prepiskama. To je kao da si ostavio ključeve od kuće u bravi s vanjske strane.

Zašto tvoja automatizacija puca: Anatomija jednog ‘Screw-upa’

Desit će se. Bot će stati. Obično je razlog glup: promijenio si lozinku na mailu, a nisi je osvježio u Make-u. Ili si obrisao kolonu u tabeli. To se zove ‘beskonačna petlja’ i izgleda kao digitalni požar u garaži. Ako zaboraviš filter modul, tvoj bot će pokušati obraditi svaki spam mail o nasljedstvu iz Nigerije. Rezultat? Make.com će ti poslati 400 notifikacija o grešci i spržiti sav mjesečni kredit za 4 minute. Jednom mi se to desilo jer sam loše postavio ‘if’ logiku. Osjećaj je kao kad ti pukne burgija usred bušenja zida. Boli, ali učiš.

Nauka iza modula: Zašto ovo uopšte radi?

Zamisli API kao digitalnog konobara. Ti (Make.com) ne ideš u kuhinju (Gmail server) da sam pržiš jaja. Ti daješ narudžbu konobaru, on je nosi kuharu, i vraća ti gotov tanjir podataka. Make.com upravlja tim konobarima bez da ti moraš znati kucati kod. To je čista fizika prenosa informacija. Svaki modul ‘troši’ jednu operaciju. Razmišljaj o operacijama kao o litrima benzina. Ne troši ih na gluposti. Dobro optimizovan scenario je kao motor koji radi ‘na pola gasa’ a vuče teretni voz. Štedi resurse. Budi pametan.

Da li je Make.com siguran za poslovne podatke?

Da, pod uslovom da uključiš mozak. Koriste enkripciju, ali ti si taj koji kontroliše gdje podaci idu. Ako šalješ osjetljive podatke kupaca u neku nesigurnu bazu, sam si kriv. Uvijek provjeri GDPR pravila, čak i ako si mali DIY majstor. Kazne nisu šala, a digitalni trag ostaje zauvijek. Sigurnost nije luksuz, to je temelj svake gradnje.

Koliko košta Make.com u 2026?

Cijene variraju, ali bazični plan je oko 9-10 dolara mjesečno. To je manje od dvije kutije osigurača ili par dobrih burgija. Za te pare dobiješ radnika koji ne spava, ne traži pauzu za topli obrok i ne griješi kod unosa brojeva. Ako ti to nije isplativo, onda tvoje vrijeme ne vrijedi ništa. Ja radije platim tih 10 dolara i provedem vikend u pravoj radionici nego kucajući tabele.

Završni radovi i poliranje

Kad završiš spajanje, klikni ‘Run Once’. Gledaj kako se krugovi vrte. Ako postanu zeleni, uspio si. Ako su crveni, negdje curi. Scrape-uj te greške, popravi spoj i kreni ponovo. Nemoj odustati jer ti se ‘vrti u glavi’ od opcija. DIY automatizacija je vještina koja se peče, kao i zanat sa drvetom. Prvi sto koji napraviš će se možda klatiti, ali deseti će biti remek-djelo. Automatizuj. Pusti mašinu da radi prljav posao. Ti idi odmori. Zaslužio si.