Instaliraj AI senzore u bašti i zalivaj biljke pametno

Prosječan baštovan baci preko 30% vode zbog lošeg tajminga zalivanja. To je oko 150 KM godišnje bačeno niz odvod, dok vaše biljke i dalje venu jer im korijen trune u blatu ili se peče na suhoj zemlji. Ako imate par sati slobodnog vremena i osnovni alat, možete prestati nagađati i dopustiti algoritmu da radi prljav posao umjesto vas.

Zašto vam treba kapacitivni senzor, a ne onaj jeftini otporni

Direktna instrukcija: Kupujte isključivo kapacitivne senzore vlage (v2.0 ili novije) jer oni ne dolaze u direktan kontakt sa zemljom i neće korodirati nakon tri sedmice. Većina početnika napravi grešku i kupi one jeftine senzore sa dvije metalne viljuške. To je smeće. Ti senzori koriste elektrolizu da izmjere otpor, što znači da struja polako ‘jede’ metal dok ne ostane samo zeleni oksid u vašoj zemlji. Kapacitivni senzori mjere promjenu električnog polja kroz izolacioni sloj. Nema metala u zemlji, nema korozije, nema lažnih očitanja nakon prve kiše. Baš kao što možete spasiti prirodu uz AI prateći zagađenje, precizno zalivanje je vaš doprinos ekologiji.

UPOZORENJE: Iako radimo sa niskim naponom (5V-12V), voda i struja se mrze. Ako koristite relej za pumpu na 220V, montirajte ga u IP65 vodootpornu kutiju barem 2 metra od prskalice. Kratak spoj u vlažnoj zemlji može spržiti vaš kontroler, a u najgorem slučaju izazvati požar.

Mozak operacije: ESP32 i lokalni AI server

Instalirajte ESPHome ili MicroPython na ESP32 mikrokontroler kako biste podatke slali na svoj lokalni server. Umjesto da šaljete podatke u oblak i plaćate pretplatu, možete pokrenuti AI na svom kompjuteru bez interneta i imati potpunu kontrolu nad privatnošću. AI ovdje ne služi samo da kaže ‘suho je’. Njegov zadatak je da analizira vlažnost, temperaturu vazduha i prognozu sa web servisa. Ako senzor kaže da je zemlja suha, ali AI vidi da će za dva sata pasti jaka kiša, on će blokirati zalivanje. To je prava inteligencija, a ne obični tajmer. Za stabilan rad, preporučujem da iskoristite stari laptop uz AI dijagnostiku kao centralni hub za vašu baštu.

Mogu li koristiti obični Arduino za ovaj projekt?

Možete, ali nemojte. Arduino Uno nema ugrađen Wi-Fi, što znači da ćete morati razvlačiti kablove kroz cijelu baštu. ESP32 košta isto, troši manje struje i ima Bluetooth i Wi-Fi. Plus, ESP32 ima dovoljno snage da lokalno obrađuje jednostavne modele linearne regresije za predviđanje isušivanja zemljišta.

Fizika vlage: Zašto 20% vlažnosti nije isto u pijesku i glini

Zašto ovo radi: Voda u zemljištu se ne ponaša linearno. U pijesku, voda brzo prolazi kroz pore zbog gravitacije, dok se u glini zadržava zbog kapilarnih sila. Ovo se zove ‘matrični potencijal’. Vaš AI model treba da ‘nauči’ tip vaše zemlje. Prvih sedam dana samo logujte podatke bez zalivanja. Vidjet ćete kako se kriva vlažnosti mijenja nakon zalivanja kantom. Te podatke koristite da kalibrišete svoj model. Ako koristite AI model na serveru, možete napraviti skriptu koja automatski pomjera prag zalivanja u zavisnosti od doba dana.

Anatomija katastrofe: Kako sam spržio sistem jer sam bio lijen

Najveća greška koju možete napraviti je da ne zaštitite kontakte. Prošlog ljeta, ostavio sam lemljene spojeve na ESP32 bez zaštite, misleći ‘u kutiji je, biće OK’. Jutarnja rosa je prodrla kroz mikroskopske pukotine na kutiji, kondenzovala se na pinovima i izazvala puzanje struje (creepage). Rezultat? Senzor je stalno javljao 0% vlažnosti. Pumpa se upalila u 3 ujutro i radila dok nije poplavila cijeli komšiluk. Lekcija: Svaki spoj premažite tečnom izolacijom ili silikonom. Slather the silicone on thick – nemojte štedjeti. Ako spoj nije hermetički zatvoren, vlaga će ga naći i uništiti.

Kako provjeriti da li senzor laže?

Umetnite senzor u čašu čiste vode (do dozvoljene linije) – to je vaših 100%. Zatim ga ostavite na stolu 10 minuta – to je 0%. Sve između je vaša radna skala. Ako AI model pokazuje nagle skokove bez kiše, negdje imate ‘šum’ u kablovima. Koristite oklopljene (shielded) kablove ako su duži od 2 metra.

Sastavljanje sistema: Lemljenje i guranje u zemlju

Uzmite lemilicu i fiksirajte žice direktno na ploču. Jumper kablovi su za laboratoriju, ne za baštu. Vibracije vjetra i promjene temperature će ih izvući iz ležišta za sedam dana. Kada završite, sve strpajte u IP kutiju. Gurnite senzor okomito u zemlju blizu korijena biljke koju najviše volite. Nemojte ga nabijati čekićem; ako je zemlja tvrda, prvo je malo pokvasite pa rukom lagano ugurajte sondu. Isplatiće se. Vaš paradajz će vam biti zahvalan, a račun za vodu će se konačno smanjiti.