Instaliraj Python za AI: Prva linija koda [Bez muke]

Plaćeni kurs za AI inženjera u 2026. godini košta u prosjeku 2.500 KM. To je čista pljačka. Vaš stari laptop, koji trenutno skuplja prašinu, ima sav potreban hardver da pokrene neuronsku mrežu, ali mu fali mozak. Taj mozak je Python. Ako mislite da je instalacija softvera dosadna, varate se. Ovo je trenutak kada prestajete biti samo korisnik i postajete kreator. Vi kontrolišete mašinu. Bez Pythona, vi ste samo neko ko kuca u ChatGPT prozorčić i nada se najboljem. Sa Pythonom, vi gradite sopstvenu inteligenciju. Štedite novac. Učite zanat. Počnimo odmah.

Zašto tvoj Windows ‘mrzi’ Python po defaultu

Prva stvar koju morate shvatiti: Windows nije napravljen za programere. Napravljen je za ljude koji klikću na ikonice. Kada pokušate instalirati Python, sistem će vas pokušati gurnuti prema Microsoft Store-u. Ne radite to. To je rupa bez dna gdje dozvole za fajlove idu da umru. Osjetićete miris zagrijane plastike iz procesora dok se Windows bori sa loše konfigurisanim putanjama. Treba vam ‘čista’ instalacija sa zvaničnog sajta. Ali, prije nego što kliknete ‘Next’, moramo pričati o jednoj kvačici koja uništava snove početnika.

PATH varijabla: Gdje 90% početnika ‘ubije’ svoju instalaciju

Na dnu instalacionog prozora nalazi se mala, neugledna opcija: ‘Add Python to PATH’. Ako to ne označite, vaš računar nikada neće saznati da Python postoji. To je kao da kupite najskuplji alat u radnji, a onda ga zaključate u sef i bacite ključ. Bez PATH-a, kucanje komande ‘python’ u terminalu rezultiraće onim hladnim, robotskim odgovorom: ‘Command not found’. But, popravka je laka. Označite tu kvačicu. To je razlika između uspjeha i tri sata frustracije na forumima. Nauči prompt inženjering sam umjesto da plaćaš drugima da te uče osnovama koje možeš savladati za deset minuta.

WARNING: Nikada ne instalirajte Python kao administrator ako ne planirate dijeliti biblioteke sa svim korisnicima. 120v strujni udar u radionici je opasan, ali ‘skršiti’ sistemske dozvole na Windows-u je digitalni ekvivalent spaljivanju matične ploče. Testirajte instalaciju kucanjem ‘python –version’ u CMD-u.

Anatomija neuspjeha: Kad biblioteke počnu da se ‘tuku’

Zamislite da u istu kantu sipate uljanu farbu, vodu i benzin. To se dešava kada instalirate sve AI biblioteke (TensorFlow, PyTorch, Scikit-learn) direktno u sistemski Python. To se zove ‘globalno zagađenje’. Nakon tri dana, ništa neće raditi. Verzije će se sukobiti. Program će ‘puknuti’ uz glasan zvuk ventilatora koji vrišti. Rješenje? Virtualna okruženja (venv). Svaki projekt mora imati svoju ‘kutiju’. To je kao da imate poseban radni sto za svaki dio motora koji popravljate. Čisto. Organizovano. Profesionalno. Ako planirate napraviti ai bota za analizu ugovora, to radite u izolovanom okruženju. Ne prljajte sistem.

Zašto ovo radi: Fizika upravljanja memorijom u AI-u

Šta se dešava unutar RAM-a?

Kada pokrenete Python skriptu za AI, ne dešava se magija. Dešava se matematika. Python koristi nešto što se zove ‘Garbage Collector’. Zamislite to kao šegrta u radionici koji stalno sklanja otpatke drveta sa poda kako se ne biste sapleli. AI modeli ‘proždiru’ memoriju. Ako vaš kod nije efikasan, ‘Garbage Collector’ ne može stići sve počistiti. RAM se puni dok sistem ne ‘zamrzne’. To nije kvar hardvera. To je loša logika. Razumijevanje kako Python alocira memoriju je ono što odvaja hobiste od profesionalaca.

Tvoja prva linija koda: Više od običnog ‘Hello World’

Zaboravite ‘Hello World’. To je za djecu. Vaša prva linija koda treba da bude provjera vaše AI snage. Kucajte: ‘import platform; print(platform.processor())’. Vidite li to? To je ime vašeg procesora. Python je upravo ‘razgovarao’ sa vašim hardverom. To je prvi korak ka plati od 5000 KM. Osjetite pod prstima kako tastatura reaguje. Nema više nagađanja. Sad ste u igri. Iskoristite masinsko ucenje u browseru za testiranje, ali prava moć je ovdje, na vašem disku.

Micro-Vignette: Šta mi je rekao stari programer

‘Mali, ne vjeruj instalaterima,’ rekao mi je Edin, čovjek koji je programirao još na bušenim karticama. ‘Uvijek provjeri gdje se fajl zapisuje. Ako dopustiš Windowsu da sam odlučuje, naći ćeš Python u nekom skrivenom folderu u AppData koji ni Bog ne može obrisati.’ Bio je u pravu. Ručno biranje foldera (npr. C:\Python312) je jedini način da zadržite kontrolu. DIY znači da znate gdje je svaki šraf. Čak i onaj digitalni.

Da li mi treba skupi GPU za početak?

Ne. Možete početi sa bilo čim. AI modeli se mogu trenirati i na procesoru, samo ide sporije. Osjetićete toplotu koja izlazi iz laptopa. To je normalno. To je zvuk napretka. Kasnije ćete naučiti o CUDA jezgrima i grafičkim karticama, ali za ‘prvu liniju koda’, vaša stara mašina je sasvim dovoljna. Nemojte bacati pare na novi hardver dok ne naučite kako iscijediti zadnji atom snage iz ovog što imate. Kvantni AI i novi procesori su budućnost, ali vaša baza je ovdje.

Finalni pregled: Provjeri ili gorko žali

Prije nego zatvorite terminal, uradite ‘pip list’. Ako vidite listu osnovnih biblioteka, uspjeli ste. Ako dobijete grešku, vratite se na korak sa PATH varijablom. Nema sramote u tome. Svaki majstor je barem jednom pogrešno izmjerio dasku. Bitno je da je ne zakucate tako krivu. Python je vaš osnovni alat. Čuvajte ga, čistite virtualna okruženja i ne dopustite da vam ‘skupi kursevi’ prodaju maglu koju možete sami instalirati za pet minuta. Sad idite i napišite nešto što će promijeniti vaš svijet. Sretno kodiranje.