Kako minimizirati štetne primjene veštačke inteligencije?
AI Dobro ili Zlo? Kako Minimizirati Štetne Primjene Vještačke Inteligencije i Osigurati Sigurnu BudućnostZamisli da je petak popodne, sunce zalazi nad tvojim balkonskim pogledom, a ti u ruci držiš vijesti o najnovijem dostignuću vještačke inteligencije. Osjećaš uzbuđenje, ali istovremeno i neku vrstu strepnje. Da li će ova moćna tehnologija biti naš najbolji saveznik ili potencijalni izvor problema? Da li smo spremni za promjene koje donosi? Nije li ovo vrijeme kada tehnologija napreduje brže nego što možemo da je shvatimo i kontrolišemo? Baš ta pitanja se vrte po glavama mnogih, od studenata u Sarajevu do preduzetnika u Podgorici. Vještačka inteligencija, iako nudi nevjerovatne mogućnosti za napredak u medicini, obrazovanju i ekonomiji, sa sobom nosi i značajne rizike – od ugrožavanja privatnosti, preko diskriminatornih algoritama, pa sve do sigurnosnih prijetnji. Cilj ovog vodiča je da te provede kroz kompleksnost minimiziranja štetnih primjena AI, da ti pokaže kako da prepoznaš rizike i kako da aktivno doprineseš izgradnji sigurnije i etičnije budućnosti sa AI. Do kraja ovog teksta, nećeš biti samo posmatrač, već aktivni učesnik u oblikovanju svijeta u kojem AI služi čovjeku na najbolji mogući način.
Šta je minimiziranje štetnih primjena vještačke inteligencije i zašto svi pričaju o tome?
Minimiziranje štetnih primjena vještačke inteligencije je proaktivan i sistematičan pristup dizajniranju, razvoju, implementaciji i korištenju AI sistema na način koji sprječava ili ublažava njihove potencijalno negativne posljedice po pojedince, društvo i okoliš. Ne radi se samo o gašenju požara kada se problem već desi, već o postavljanju sigurnosnih mehanizama i etičkih ograda prije nego što AI sistemi uopšte ugledaju svjetlo dana. Zamisli to kao modernu hidroelektranu na Drini – sama po sebi, ona je moćan izvor energije koji donosi prosperitet, ali njena gradnja i rad zahtijevaju izuzetno stroge sigurnosne protokole, procjene uticaja na okoliš, te pažljivo planiranje kako bi se minimizirali rizici od poplava, oštećenja ekosistema ili tehničkih kvarova. Niko ne bi dozvolio da se takav gigant pusti u rad bez temeljne provjere i planova za krizne situacije. Isto je i sa AI. Zašto je ovo sada toliko bitno baš za ljude na Balkanu? Naša regija, iako često kaska za globalnim tehnološkim trendovima, ima priliku da uči iz tuđih grešaka i da od početka usvoji odgovorne prakse. Ekonomije Balkana su u fazi tranzicije i digitalizacije, a AI nudi nevjerovatne mogućnosti za ubrzanje rasta, stvaranje novih radnih mjesta i poboljšanje javnih usluga. Međutim, ako implementacija AI nije praćena etičkim smjernicama i kontrolnim mehanizmima, možemo se suočiti sa problemima poput algoritamske diskriminacije u zapošljavanju (što bi dodatno otežalo pronalaženje posla mladim ljudima), širenjem dezinformacija koje destabilizuju društvo, ili ugrožavanjem privatnosti građana kroz neadekvatno prikupljanje i obradu podataka. Ušteda vremena i resursa kroz AI mora ići ruku pod ruku sa sigurnošću i pravičnošću. Zato je razgovor o minimiziranju štete ključan – ne samo da bismo izbjegli probleme, već da bismo izgradili povjerenje u AI i iskoristili njen pun potencijal na održiv način. Time otvaramo vrata za razvoj etički odgovornih AI startupa i privlačimo investicije koje cijene sigurnost i transparentnost.
Primer iz prakse: Kako ovo koristi Dr. Petrović, etičar iz Banjaluke?
Upoznajmo Dr. Marka Petrovića, istaknutog etičara i predavača na Filozofskom fakultetu u Banjaluci. Dr. Petrović je godinama pratio razvoj vještačke inteligencije sa akademske strane, ali je ubrzani napredak generativne AI i njena sveprisutnost u svakodnevnom životu donijela nove izazove. Njegov glavni problem bio je kako premostiti jaz između teorije AI etike i praktične primjene, posebno u kontekstu lokalnih zajednica i javnih institucija u Bosni i Hercegovini. Vidio je kako se javni sektor i privatne firme sve više oslanjaju na AI za optimizaciju procesa – od automatizacije prijema dokumenata do korištenja AI za analizu tržišta. Međutim, često nije bilo jasnih smjernica kako osigurati da ti sistemi ne narušavaju privatnost, ne diskriminišu ili ne donose netransparentne odluke. Nedostajala je svijest o tome da AI nije samo tehnologija, već i društveni alat koji mora biti regulisan. Dr. Petrović je preuzeo inicijativu. Počeo je sa razvojem lokalnog okvira za procjenu etičkih rizika AI sistema. Njegov pristup je bio detaljan: prvo, organizovao je seriju radionica za opštinske službenike i menadžere lokalnih preduzeća. Na tim radionicama, nije samo govorio o teoriji, već je koristio konkretne primjere iz regiona – kako AI sistem za procjenu kreditne sposobnosti može nenamjerno diskriminisati stanovnike određenih etničkih grupa ili dijelova grada zbog istorijskih podataka, ili kako softver za prepoznavanje lica, primijenjen u javnom prostoru, može ugroziti privatnost građana. Zatim, je razvio jednostavnu, ali efikasnu metodologiju za
