Studiraš uz AI? Saznaj kako ChatGPT piše bolji seminarski
Prestani tretirati ChatGPT kao mašinu za kucanje: Istina o ‘lijenom’ AI-ju
Prestanite koristiti ChatGPT kao čarobni štapić. To je alat, poput udarne bušilice u radionici; ako ga ne znate držati, uništićete materijal i završiti sa ‘D’ na seminarskom. Većina vas ‘prospe’ generični prompt i nada se čudu, a onda se čudite što profesor prepozna AI stil s kilometra. Ti ne želiš generisan tekst; ti želiš procesiranu inteligenciju. Ako misliš da ćeš ‘seamlessly’ proći kroz semestar samo kopiranjem, tvoj seminarski će smrditi na vještačku sterilnost. Moraš se uprljati, naštimati parametre i izbrusiti svaku rečenicu dok ne postane oštra kao dlijeto. Da bi dobio rezultat koji vrijedi, moraš razumjeti kako da podesiš kreativnost bota i kontrolišeš output.
Parametar temperature: Zašto tvoj GPT ‘halucinira’ i kako to zaustaviti
Vjerovatno si primijetio da AI ponekad počne lupetati o knjigama koje ne postoje. To nije slučajnost, to je fizika tvog alata. U svijetu velikih jezičkih modela (LLM), postoji nešto što se zove ‘Temperature’. Što je temperatura veća (npr. 1.0), to je model ‘pijaniji’ i kreativniji. Za seminarski rad, to je tvoj neprijatelj broj jedan. Ti trebaš preciznost, a ne poeziju. Ako želiš da tvoj rad bude utemeljen na činjenicama, moraš znati kako da podesiš temperature parameter odmah na niže vrijednosti (oko 0.3 do 0.5). To je kao da stežeš stegu u radionici – što je čvršće stegnuto, to je manje šanse da materijal mrdne tamo gdje ne treba. Bez ovog podešavanja, tvoj rad je samo gomila nasumičnih tokena koji zvuče pametno, a ne znače ništa. 
UPOZORENJE: Nikada ne vjeruj referencama koje AI izbaci bez provjere. LLM-ovi su dizajnirani da predviđaju sljedeću riječ, a ne da govore istinu. 120V struja te može ubiti, a izmišljena referenca može ‘ubiti’ tvoju akademsku karijeru.
Arhitektura seminarskog: Od kostura do krova
Izgradnja seminarskog rada uz pomoć AI-ja zahtijeva faznu gradnju. Ne počinješ sa krovom (zaključkom), nego sa temeljima. Prvo natjeraj AI da analizira tvoju temu kroz ‘Chain of Thought’ tehniku. Reci mu: ‘Razmisli korak po korak o društvenom uticaju AI-ja u 2026. godini’. Kada dobiješ kostur, nemoj ga samo prihvatiti. Izbrusi ga. Ako ti se ne sviđa kako je strukturirao poglavlje o etici, sruši ga i traži ponovo. Možeš koristiti AI i za rezimiranje obimne literature, ali pazi da ne izgubiš suštinu. Svaki pasus mora biti flush-mounted, savršeno uklopljen u prethodni. Ako osjetiš da tekst postaje previše ‘glatki’ (onaj sterilni AI ton), ubaci mu malo ‘peska’ – svoje kritičko razmišljanje i lični osvrt.
Anatomija jednog ‘sjeba’: Kako propadaju seminarski radovi
Vidio sam stotine studenata kako padaju jer su zaboravili na jednu ključnu stvar: provjeru koda i logike. Ako koristiš AI da ti napiše dio koda za seminarski ili analizira podatke, moraš znati kako provjeriti AI kod prije objave. Jedan pogrešan ‘indent’ ili logička rupa koju je AI napravio dok je pokušavao biti pametan, srušiće cijelu tvoju argumentaciju. Zamisli da gradiš policu i zaboraviš da izbušiš rupu za tipl. Polica stoji pet minuta, a onda se sve sruši usred noći. Tako je i sa tvojim radom. Ako ne provjeriš logičku konzistentnost između uvoda i zaključka, profesor će te ‘provaliti’ na prvom pitanju. AI je sjajan za brzo pisanje bilješki, ali finalni ‘finish’ mora biti tvoj. Važno je i da znaš ko stoji iza ovih sistema, pa pročitaj istinu o nastanku OpenAI sistema kako bi razumio njihova ograničenja i ‘bias’.
Zašto tvoj AI output zvuči robotski?
Problem je u tome što AI koristi previše veznika kao što su ‘furthermore’ ili ‘moreover’. Ljudi tako ne pričaju, a ni dobri naučnici tako ne pišu. Ako želiš da tvoj rad zvuči kao da ga je pisao čovjek sa stavom, koristi specifične glagole. Umjesto ‘AI transformiše obrazovanje’, koristi ‘AI razvaljuje stare metode učenja’. Budi konkretan. Umjesto ‘veliki uticaj’, koristi ‘mjerljiv pritisak’. Izbjegavaj sterilne fraze. Ako tvoj tekst izgleda previše uredno, nešto nije u redu. Pravi radni proces je prljav, pun kontradikcija i teških zaključaka. Natjeraj AI da se ‘rve’ sa tvojom temom. Traži mu da napiše kontra-argument tvom glavnom stavu. To je prava moć alata – ne da se slaže s tobom, nego da ti pruži otpor koji će te natjerati da pišeš bolje.
Kako citirati bez straha od plagijata?
Korištenje AI-ja nije plagijat ako ga koristiš kao partnera za razmišljanje, a ne kao ‘ghostwritera’. Ali, moraš biti oprezan sa izvorima. Kao što majstor zna razliku između jeftinog bora i hrasta, ti moraš znati razliku između pouzdanog izvora i AI halucinacije. Uvijek koristi alate koji imaju pristup real-time podacima ili mu sam daj PDF-ove koje treba analizirati. Ako koristiš Edge, možeš srediti PDF dokumente u sekundi, ali tvoje oči moraju biti te koje vrše finalnu inspekciju. Prema standardima iz 2026. godine, sve više univerziteta zahtijeva transparentnost u korištenju AI modela. Ne skrivaj to, ali pokaži da si ti bio taj koji je držao kormilo. Na kraju dana, profesor ne ocjenjuje šta je AI uradio, nego koliko si ti uspio da ‘nabudžiš’ svoju inteligenciju koristeći dostupne alate.

Ovaj post naglašava koliko je važno razumijevanje i pravilno korištenje AI alata, a ne samo kopiranje ili mehaničko očekivanje da će sve riješiti za nas. Slažem se da je ključ u našem angažmanu i kritičkom razmišljanju, pogotovo kada je u pitanju validnost sadržaja koji AI generiše. Često radim na tome da prilagodim output tako da zvuči naturalnije i manje ‘robotizirano’, koristeći specifične glagole i izraze. Takođe, provjera izvora, posebno kod referenci, ne smije pasti u zaborav, jer AI može ‘halucinirati’ i predstaviti izmišljene informacije kao istinite. Moje pitanje za ostale je: kako vi najbolje balansirate između oslanjanja na AI i održavanja akademskog integriteta? Kad god radim seminarske, trudim se da korak po korak razvijam vlastitu analizu uz pomoć AI, ali na kraju svakako provjerim i sve podatke ručno. Tu se krije prava snaga – koristiti alat, ali ga uvijek držati pod svojom kontrolom.